srpanj, 2004  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Sve ono što nikome ne smijem reći.

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Sexualne dogodovštine jedne preljubnice
20.07.2004., utorak
U predgrađu

Dolazim k njemu. Grli me i ljubi u obraz. Pravim se da mi je svejedno što ga vidim. Grlim ga jer očekuje da ga zagrlim. Isto tako bih zagrlila i betonski stup.

Ševi me prstom u guzicu. Jaučem. On misli da je od užitka, a ja zapravo jecam jer me boli, peče. Ne govorim ništa. Kada više ne mogu izdržati bol, proizvedem malo glasniji urlik. On misli da sam svršila. Smije se. Smijem se i ja. Osjećam olakšanje i razvaljenost. Kao da me siluje svaki put, ali ja ga i dalje želim. Želim da mi nanosi bol jer divan je osjećaj kada bol prestane.

Ševimo se. Kurac mu je mali i ne baš tvrd, tako da ne osjećam ništa dok me ševi. Nema ugode, ali ni boli. Kao da se ševim u prazno. A on ispušta zvukove, jeca, malo zastane da ne svrši prerano, a moji kukovi divljaju. Stišćem pičku što više mogu da izbaci već jednom to sjeme i otkotrlja se na drugu stranu kreveta. Naporno je ševiti se u prazno, pogotovo kada nema muzike. Zato volim kad svira nešto na što se nadrogirani tinejdžeri razbacuju u smrdljivom disco klubu.

Okrene se na drugu stranu i zaspi u sekundi. Tada dolazim na svoje. Pička mi je vlažna, ali nedojebana. Spuštam svoju ruku na svoje međunožje što moja pička doživljava kao melem. Sva je jadna, iziritirana, a ja laganim pokretima dodirujem svoj klitoris. Zamišljam da me on ševi, ali nježno. Osjećam val topline koji nadire iz mog trbuha i širi se cijelim tijelom. Noge mi se tresu, širim ih još malo, ali ne previše da ga ne probudim. Još nekoliko jačih i bržih pritisaka na moj gumbić i svršavaaaaaaaaam. Tek sada čujem svoje duboko disanje i muziku koja i dalje svira. Pogladim ga po kosi, pogledom prelazim preko njegovih usana. Zahvaljujem mu za dovođenje do ovakvog blaženog stanja. Okrećem mu leđa, gurkam ga guzicom i tonem u san.

Buđenje mi je uvijek jedna vrsta šoka. Uvijek se budim prije njega. Kada shvatim gdje sam i što se odigravalo prošle noći, postajem tužna. Zašto se ne budim u njegovom zagrljaju nego svatko spava na svojoj strani kreveta? Kao da nismo noćas zajedno jecali, on od užitka, ja od boli.

Odlazim u kupaonicu, prekrasna je. Uvijek bolesno čista, dezinficirana. Sjedam na WC. Piškim. Namještam se tako da moja piškica ne odzvanja. Odzvanjanje kvari ovu kupaonsku atmosferu. Kao da je nisam vrijedna. Kao da WC ne služi za pišanje i sranje. Kao da je moje izlučevine nagrđuju. Ne perem ruke. Bojim se da bih pošpricala sve okolo i da bi on shvatio kako unosim samo nered u njegov život.

Vraćam se u sobu. On spava i dalje. Palim cigaretu. Omamljuje me prvi dim i imam osjećaj kao da ću se onesvijestiti. Sjedam da se onesvješćivanje stvarno ne dogodi. Kako bih mu to objasnila?

Gledam njegovo bezobrazno smireno lice dok spava. Zamišljam te usne da me nježno ljube, da zadrhtim svaki put kad osjetim kako se njegov dah prelijeva po mojoj koži. Ali to se ne događa. Vjerojatno nikad ni neće.

Vadim olovku i neki izgužvani papir iz svoje torbe. Na brzinu nažbrljam kako mi je žao što moram otići i kako imam važnog posla u gradu. Uvijek se potpisujem samo početnim slovom svoga imena, pa tako i sada. Kao da on ne zna od koga je poruka!? Lagano ga poljubim u čelo i odlazim.

Izlazim iz stana i trčim po stepenicama, ulazim u prvi taxi. 9 je sati ujutro i imam osjećaj da taxist zna kako sam se noćas ševila. Molećivo ga gledam da me ništa ne pita. I zaista, taxist ni riječ ne progovori cijelim putem do kuće. Zahvaljujem mu na vožnji, ostavljam nekoliko kuna više i jurim do svog stana.

Pred vratima se već otkopčavam, u hodniku skinem do gola i ulazim u kupaonicu. Moja nikada nije tako čista i dezinficirana kao njegova. Puštam da jaki mlaz vode pada po mome tijelu, da ispere miris njega. Nalazim nekakvo smirenje u tome, a zatim punim kadu vodom i ubacujem mirisno ulje. Ponovo sam sama i prepuštena svojim mislima, ali ne mislim ništa, ne osjećam ništa, samo smirenje. U kadi sam satima, sve dok ne ogladnim.

Čujem kako mi zvoni mobitel, ali ne osjećam ni najmanju grižnju savijesti što se ne javljam. Znam da je on. Znam da želi pitati zašto ga nisam probudila kada sam odlazila, da mi želi reći kako mu je bilo lijepo jučer i kako me želi što prije ponovo vidjeti. I smije se i izgovara neku šalu sa sexualnom tematikom koja meni uopće nije smiješna. Ali smijem se tako da on to može čuti i ne govorim ništa. Završava razgovor s isprikom kako ima posla i kako će se ubrzo javiti. Tako to obično bude.
- 04:41 - Komentari (30) - Isprintaj - #